Bolest pluća i liječenje !

ŠTA JE HOBP?

Hronična opstruktivna bolest pluća – HOBP (chronic obstructive pulmonary disease - COPD) je ozbiljna bolest pluća koja otežava disanje. Ova bolest, koja je također poznata pod drugim nazivima poput emfizem ili hronični bronhitis, danas je 4. vodeći uzrok smrti u Sjedinjenim Američkim Državama, a pored toga, uzrokuje i dugotrajnu onesposobljenost.

Broj osoba sa HOBP-om je u porastu – kod više od 12 miliona osoba u SAD-u danas je dijagnosticirano ovo oboljenje, a procjenjuje se da dodatnih 12 miliona imaju ovu bolest a da toga nisu svjesni.

Ako vi ili neko koga poznajete ima simptome hroničnog kašlja, nedostatka daha ili zvuka piskanja prilikom disanja, potrebno je da posjetite ljekara radi jednostavnog testa disanja. Preduzimanjem određenih koraka odmah i savjetovanjem sa ljekarom u vezi opcija liječenja, možete početi bolje disati i uživati u aktivnijem životu.

Kod osoba sa HOBP-om, zračni putevi – cjevčice putem kojim zrak ulazi i izlazi iz pluća –djelomično su začepljeni, što otežava kretanje zraka kroz njih.

Kada je HOBP oboljenje ozbiljno, nedostatak daha i drugi simptomi HOBP-a mogu otežati izvršavanje najosnovnijih zadataka, poput laganih kućnih poslova, šetnje, pa čak i kupanja i oblačenja.

Kako HOBP utječe na disanje? Zračni putevi su cjevčice koje prenose zrak u i iz pluća kroz nos i usta. Zdravi zračni putevi i zračne kesice u plućima su elastični – nakon što se prošire ili napune zrakom, oni se vraćaju u prvobitni oblik. Ovaj kvalitet elastičnosti pomaže da se zadrži normalna struktura pluća i da zrak brzo ulazi i izlazi iz pluća.  Kod osoba sa hroničnom opstruktivnom bolesti pluća, zračne kesice se više ne vraćaju u prvobitni oblik. Zračni putevi, također, mogu postati otečeni i deblji nego što je to normalno, te se može povećati proizvodnja sekreta (ispljuvka). Savitljivi zračni putevi su blokirani ili začepljeni, što dodatno otežava izlazak zraka iz pluća.

SIMPTOMI HOBP-a

Mnoge osobe sa HOBP-om izbjegavaju aktivnosti u kojima su ranije uživali jer veoma brzo osjete nedostatak daha. Simptomi hronične opstruktivne bolesti pluća uključuju:  

• Konstantno kašljanje, ponekad nazvano “kašalj pušača”
• Gubitak daha tokom aktivnosti u kojima je osoba ranije bez napora učestvovala
• Pretjerana proizvodnja sekreta
• Osjećaj nemogućnosti disanja (pritisak u grudima)
• Nemogućnost dubokog udisanja
• Zvuk pištanja tokom disanja

Ovi simptomi često se pojavljuju godinama prije nego što dođe do smanjivanja kapaciteta rada pluća (količine zraka koja se udiše i izdiše iz pluća). Međutim, ne mora značiti da svaka osoba koja iskusi ove simptome ima HOBP, a isto tako, ne mora svaka osoba koja ima HOBP imati ove simptome.

Kada su u pitanju teži slučajevi HOBP-a, nedostatak daha i drugi simptomi mogu predstavljati problem čak i tokom obavljanja najosnovnijih zadataka, poput laganih kućnih poslova, šetnje, čak i kupanja i oblačenja.

HOBP se razvija postepeno i može se pogoršati kako vrijeme prolazi, stoga obavezno što prije svom ljekaru prijavite bilo kakve simptome koje primijetite, bez obzira koliko vam se činili blagim.

Ako imate HOBP, moguće je da ćete često obolijevati od prehlade i gripe. Ako ste oboljeli od težeg oblika HOBP-a, moguća je pojava otoka oko zglobova, na nogama ili stopalima; ili prisutnost plavičaste boje usana zbog niskog nivoa kisika u krvi, kao i nedostatak daha.

Koliko će vaši simptomi biti teški zavisi od mjere u kojoj su vam pluća oštećena. Ako nastavite pušiti cigarete, do oštećivanja će doći brže nego ako prestanete pušiti. Kod teških oblika HOBP-a, možete iskusiti i dodatne simptome, poput gubitka tjelesne težine i opadanja mišićne izdržljivosti.

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA HOBP?

Svaka osoba koja je na riziku od HOBP-a, a ima dugotrajan kašalj sa sekretom ili nedostatak daha, treba se testirati na hroničnu opstruktivnu bolest pluća.

Ljekar može postaviti dijagnozu hronične opstruktivne bolesti pluća na osnovu simptoma kod pacijenta, njegove i porodične anamneze i nalaza testova.

Ljekar može upitati pacijenta da li puši ili je imao/imala kontakt sa nadražnim sredstvima poput zagađenog zraka, hemijskih isparavanja ili prašine. Ako pacijent ima dugotrajan kašalj, ljekar može upitati koliko dugo traje, koliko pacijent kašlje i koju količinu ispljuvka pritom izbacuje. Ljekar se također može raspitati o eventualnoj historiji HOBP-a unutar porodice pacijenta.

Ljekar će koristiti stetoskop da utvrdi da li postoji pištanje tokom disanja ili neki drugi abnormalni zvukovi u prsima.

Osim toga, ljekar može zatražiti jedan ili više testova u cilju dijagnosticiranja HOBP-a.

Testovi plućne funkcije

Testovi plućne funkcije mjere količinu zraka koju osoba može udahnuti i izdahnuti, koliko brzo može izdahnuti zrak, te u kojoj mjeri pluća dostavljaju kisik u krv.

Osnovni test za dijagnosticiranje HOBP-a je spirometrija.

Spirometrija

Tokom ovog bezbolnog pregleda, medicinski tehničar od pacijenta traži da duboko udahne, a zatim izdahne što je moguće snažnije u cijev koja je povezana na mali uređaj, a koji se zove spirometar. Uređaj mjeri količinu zraka koju osoba može izdahnuti i brzinu kojom ga izdiše.

Ljekar može dati pacijentu lijek za otvaranje zračnih puteva, a zatim zatražiti od pacijenta da ponovo puše u cijev. Ljekar, zatim, upoređuje rezultate testa prije i poslije primjene lijeka.

Rezultati testa također mogu pomoći da se utvrdi da li neko drugo zdravstveno stanje, poput astme ili oslabljene srčane funkcije uzrokuje date simptome kod pacijenta.

Drugi testovi

Ljekar može zatražiti i druge testove poput:

• Rendgenskog snimka pluća ili CT snimka pluća. Ovim testovima nastaju slike struktura unutar grudnog koša, poput srca i pluća. Na slikama se mogu vidjeti eventualni znakovi hronične opstruktivne bolesti pluća, ili pokazati da li neko drugo zdravstveno stanje, poput oslabljenje srčane funkcije, uzrokuje simptome kod pacijenta.
• Test gasova u arterijskoj krvi. Ovim testom mjeri se nivo kisika u krvi koja se uzima iz arterije. Test može pomoći da se utvrdi koliko je ozbiljno oboljenje HOBP-a i da li je pacijentu neohodna dodatna terapija kisikom.

MJERE PREDOSTROŽNOSTI KOD HOBP-a

Postoji mnogo stvari koje osobe na riziku od obolijevanja od HOBP-a mogu učiniti:

Prestati pušiti

Ako pušite, najbolja stvar koju možete uraditi da spriječite dodatno oštećivanja pluća jeste da prestanete s pušenjem. Da biste lakše prestali pušiti, posavjetujte se s ljekarom o pomoćnim preparatima i pretražujte internet za savjete i podršku drugih.

HOBP se najčešće javlja kod osoba iznad 40 godina života i sa historijom pušenja, iako čak 1 od 6 osoba sa HOBP-om nikada nije pušila. Pušenje je najčešći uzrok HOBP-a – pušenje se dovodi u vezu sa čak 9 od 10 smrtnih slučajeva povezanih sa hroničnom opstruktivnom bolešću pluća.  

Izbjegavati izlaganje zagađivačima zraka

Pokušajte se držati podalje od stvari koje mogu iritirati vaša pluća, poput prašine i snažnih isparavanja. Boravite u kući ako je kvalitet zraka vani loš. Također, pokušajte izbjegavati boravak na mjestima gdje može biti duhanskog dima.

Redovno idite na pregled ljekaru

Redovno posjećujte svog ljekara čak i ako se osjećate dobro. Napravite listu vaših disajnih simptoma i uvrstite sve aktivnosti u kojima više ne možete učestvovati zbog nedostatka daha. Prilikom svake posjete ljekaru obavezno ponesite spisak svih lijekova koje koristite.  

Poduzmite mjere predostrožnosti protiv gripe

Pokušajte koliko god je to moguće da izbjegavate mjesta gdje se okuplja puno ljudi tokom sezone gripe. Također bi bilo korisno da svake godine dobijete vakcinu protiv gripe, pošto gripa može uzrokovati ozbiljne probleme kod osoba sa HOBP-om. Osim toga, posavjetujte se sa vašim ljekarom o eventualnom primanju vakcine protiv upale pluća.

Genetski faktori

Kod nekih osoba, HOBP uzrokuje genetsko stanje poznato kao nedostatak alfa-1 antitripsina (AAT deficijencija). Iako veoma mali broj ljudi znaju da imaju AAT deficijenciju, procjenjuje se da je prisutna kod gotovo 100 000 Amerikanaca. Osobe sa AAT deficijencijom mogu oboljeti od hronične opstruktivne bolesti pluća a da nikada nisu pušili niti biti dugoročno izloženi škodnim zagađivačima. 

KAKO SE LIJEČI HOBP?

Još uvijek nije poznato kako u potpunosti izliječiti HOBP. Međutim, određeni medikamenti i promjene u životnom stilu mogu oboljeloj osobi pomoći da se osjeća bolje, da bude aktivnija i uspori napredovanje bolesti.

Tretman HOBP-a uključuje lijekove, vakcine, pulmonarnu rehabilitaciju, terapiju oksigenom, operaciju i tretiranje eventualnih komplikacija.

Ciljevi liječenja HOBP-a su sljedeći:

• Olakšavanje simptoma
• Usporavanje napredovanja bolesti
• Poboljšanje fizičke kondicije (sposobnosti da osoba ostane aktivna)
• Spriječavanje i tretiranje komplikacija
• Poboljšavanje sveukupnog zdravlja

Lijekovi

Bronhodilatori

Bronhodilatori opuštaju mišiće oko zračnih puteva. Tako se zračni putevi spremnije otvaraju i disanje je olakšano.

Zavisno od težine oboljenja, ljekar može propisati kratkotrajne ili dugotrajne bronhodilatore. Kratkotrajni bronhodilator traju između 4 i 6 sati i koriste se samo po potrebi. Drugotrajni bronhodilatori djeluju oko 12 sati ili više i koriste se svakodnevno.

Većina bronhodilatora koristi se uz pomoć spravice koja se zove inhalator. Ovaj sprava omogućava da lijek uđe direktno u pluća. Svi inhalatori se ne koriste na isti način. Posavjetujte se sa vašim ljekarom o tome kako da koristite inhalator na pravi način.

Ako imate blagi oblik HOBP-a, ljekar vam može propisati kratkotrajne bronhodilatore. U tom slučaju, lijek možete koristiti samo kada se pojave simptomi.

Ako imate srednje teški ili teški oblik HOBP-a, ljekar vam može propisati redovni tretman kratkotrajnim ili dugotrajnim bronhodilatorima.

Inhalatorni glukokortikosteroidi

Kod nekih osoba sa srednje teškom ili teškom hroničnom opstruktivnom bolešću pluća koriste se steroidi u obliku za udisanje. Ovi lijekovi umanjuju upalu zračnih puteva (oticanje).

Ljekar može propisati pacijentu steroide za udisanje tokom perioda od 6 sedmica do 3 mjeseca da bi se utvrdilo da li ovi lijekovi mogu pomoći olakšavanju disajnih problema kod oboljele osobe.

Vakcine

S obzirom da gripa može uzrokovati ozbiljne probleme za osobe sa hroničnom opstruktivnom bolešću pluća, potrebno je posavjetovati se sa ljekarom u vezi godišnje vakcine protiv gripe.

Pneumokokna vakcina

Ova vakcina umanjuje rizik od dobijanja pneumokokne upale pluća i njenih komplikacija. Osobe sa HOBP-om na višem su riziku od upale pluća u odnosu na osobe koje nemaju HOBP. Posavjetujte se sa vašim ljekarom o tome da li biste trebali dobiti ovu vakcinu.

Pulmonarna rehabilitacija

Pulmonarna rehabilitacija je medicinski kontrolisani program koji pomaže poboljšavanju zdravlja i općeg blagostanja osoba sa plućnim oboljenjima. Rehabilitacija može uključivati program vježbanja, savjetovanje o držanju oboljenja pod kontrolom i nutricionističko i psihološko savjetovanje. Program ima za cilj da pomogne oboljelim da ostanu aktivniji i sposobni da učestvuju u svakodnevnim aktivnostima.

Tim za rehabilitaciju može uključivati ljekare, medicinske tehničare, fizikalne terapeute, stručnjake za vježbanje i nutricioniste. Ovi zdravstveni stručnjaci djeluju zajedno sa pacijentom u cilju osmišljavanja programa koji odgovara na njegove potrebe. 

Tjelesne vježbe

Vaš ljekar ili pulmonarni terapeut može vas podučiti nekim aktivnostima u cilju osnaživanja mišića ruku i nogu, kao i vježbama disanja u cilju ojačavanja mišića potrebnih za disanje.

Terapija kisikom

Ako imate teški oblik HOBP-a i niske nivoe kisika u krvi, terapija kisikom može vam pomoći da bolje dišete. Tokom ovog tretmana, pacijentu se administrira oksigen putem nazalnih cjevčica ili maske.

Zavisno od intenziteta bolesti, osobi kisik može biti potreban stalno ili samo ponekad. Kod osoba sa teškim oblikom HOBP-a, uzimanje dodatnog kisika tokom većinskog dijela dana može im pomoći da:

• Izvršavaju obaveze i aktivnosti sa manje simptoma
• Zaštite srce i druge organe od oštećivanja
• Spavaju duže tokom noći i budu budniji tokom dana
• Žive duže

Operacija

U rijetkim slučajevima, operacija može koristiti nekim osobama sa hroničnom opstruktivnom bolešću pluća. Operacija je obično posljednji izbor za pacijente sa teškim simptomima koji se nisu poboljšali korištenjem različitih lijekova.

Operacije kod osoba sa HOBP-om, a koje su najčešće povezane sa emfizemom, uključuju bulektomiju i operaciju smanjivanja zapremine pluća. Parcijalna ili kompletna transplantacija pluća može se uraditi kod pacijenata sa veoma teškim oblikom HOBP-a.

Bulektomija

Kada su uništeni zidovi zračnih kesica, nastaju veći zračni prostori koji se zovu bullae. Ovi prostori mogu postati tako veliki da otežavaju disanje. Tokom bulektomije, ljekari otklanjaju jednu ili više veoma velikihbellae-a iz pluća.

Operacija smanjivanja zapremine pluća

Tokom ove operacije, hirurzi otklanjaju oštećeno tkivo iz pluća, što omogućava bolji rad pluća. Kod pažljivo odabranih pacijenata, ova operacija može olakšati disanje i kvalitet života.

Transplantacija pluća

Parcijalna ili kompletna transplantacija pluća može pomoći da se poboljša plućna funkcija i kvalitet života kod osoba sa veoma teškim oblikom HOBP-a. Međutim, ovakve operacije nose sa sobom veliki rizik od komplikacija, koje uključuju infekcije i smrt nakon što tijelo odbaci transplantirano plućno tkivo. 

KOMPLIKACIJE HOBP-a

Simptomi HOBP-a se obično sporo pogoršavaju tokom vremena. Međutim, ponekad oni mogu naglo postati ozbiljni. Naprimjer, prehlada, gripa ili plućna infekcija mogu uzrokovati naglo pogoršanje simptoma. Oboljela osoba može odjednom veoma teško disati, ili osjetiti stezanje u prsima, pojačano kašljanje, promjene u boji ili količini sekreta koji ispljune, ili dobiti povišenu tjelesnu temperaturu.

Ako se to desi, odmah pozovite svoga ljekara. Ljekar će propisati antibiotike radi liječenja infekcije, kao i druge lijekove, poput bronhodilatora ili glukokortikosteroida radi olakšavanja disanja. 

KADA TREBAM ZATRAŽITI HITNU MEDICINSKU POMOĆ?

Određeni ozbiljni simptomi zahtijevaju liječenje u bolnici. Uz pomoć člana porodice ili prijatelja trebate zatražiti hitnu medicinsku pomoć u sljedećim slučajevima:

• Udišete ili pričate s naporom
• Usne ili nokti postanu vam plavičaste ili sivkaste boje (ovo je znak niskog nivoa kisika u krvi)
• Osjećate se smeteno (nedovoljna mentalna budnost)
• Srce vam kuca veoma brzo
• Simptomi oboljenja pogoršavaju se bez obzira na propisanu terapiju

Budite pripremljeni i imajte priruci sve potrebne podatke, poput spiska lijekova koje uzimate, ime vašeg ljekara i njegove/njene kontaktne podatke, adresu bolnice ili vašeg ljekara, i osobe koje treba kontaktirati u slučaju da vi niste u stanju pričati ili odvesti se u bolnicu. 

Borba protiv stresa !

Borba protiv stresa: najbolja sredstva za dizanje i spuštanje

Jedna od najlošijih "terapija" protiv prestresiranosti je reći osobi koja se žali na prekomjerni stres da smo danas "svi pod stresom". Jesmo, svi smo pod stresom, ali vrlo različitog intenziteta i kvalitete.

Takoðer, svatko ima malo drukčiji stupanj tolerancije na stres.
Svatko se od nas osjeća malo različito, no približno jedna petina osjeća se upravo grozno i to veći dio vremena. Psihijatri tvrde da se oko 10% ljudi raða s osobito niskom otpornošću na stres. To su ljudi čiji "liftovi" mogu nositi prilično malu količinu tereta, inače će im užad (čitaj: organizam) puknuti.

Pored tih 10% uroðeno osjetljivih barem još toliko, a u tranzicijskim zemljama i više ljudi stječe nisku toleranciju na stres zbog pretrpljenih bolnih iskustava. To mogu biti osobe koje su roðene s normalnom otpornošću, ali su doživjele osobito tešku traumu, ili ljudi s graničnom sposobnošću podnošenja stresa, kojima su živci popustili pod utjecajem negativnih okolnosti.

Već i površno promatranje okoline sugerira nam da dobra četvrtina hrvatskih graðana živi s previsokom ranjivošću na stresne situacije. Za osjetljivu osobu stres znači bol, a ta bol kod nekoga poprima oblik depresije ili anksioznosti, a kod drugog se materijalizira u bolesti srca, probavnog sustava, žuči, kože ili nekog petog organa.

Mnoge je stresne okolnosti nemoguće u potpunosti izbjeći, ali postoje terapije koje neposredno djeluju na našu protustresnu centralu - mozak. Nažalost, većina ljudi koji trpe od stresnih poremećaja liječe se na svoju ruku štetnim "terapijama", koje uključuju šećer, duhan, alkohol ili još teže droge. Sredstva za smirenje? Ona mogu pomoći, ali nakratko. Ima boljih rješenja.

Stresori, vanjske okolnosti koje izazivaju stresnu reakciju, remete normalnu moždanu fiziologiju. U mozgu djeluju brojne prirodne kemikalije, a neke od njih imaju dužnost održavanja dobrog raspoloženja te volje i motivacije za život. Dugotrajan stres troši naše hormone ugode, a istodobno izaziva lučenje hormona - stresa (ovo ste očekivali, zar ne?). Kad je naš organizam poplavljen hormonima stresa kao što je kortizol, a istovremeno zavlada nestašica serotonina i dopamina, osjećamo se bijedno.

Kad se čovjek osjeća bijedno, razumljivo je da si pokušava pomoći, no većina znade samo za priručne, "narodne" lijekove, koje može naći u kući ili na kiosku.
Pogledajmo koji su to loši načini kojima se velik broj ljudi iz naše sredine "liječi" od prestresiranosti. Dvije glavne grupe sredstava za samoliječenje prestresiranosti su stimulansi (sredstva za dizanje) i sedativi (sredstva za spuštanje ili smirenje).

Sredstva za podizanje

Osobi koja je umorna, iscrpljena i troma potreban je stimulans, a najpopularniji su kofein, šećer, nikotin i opijati.
Kofein
Pića kao što su kava i energetski napici, sadrže kofein, koji je najčešće korišten stimulans na svijetu. On djeluje tako da suzbija učinak prirodnog neurohormona adenozina, koji djeluje smirujuće i uspavljujuće. Poništavajući djelovanje adenozina, kofein nas na par sati čini budnijima i motiviranijima (i razdražljivijima).

No, nakon duže upotrebe, organizmu trebaju sve veće količine kofeina za jednak učinak razbuðenosti i koncentriranosti. Okorjelim konzumentima kave trebaju pet šalica da bi se razbudili, a toliko kofeina štetno je za brojne tjelesne sustave, od mozga preko pluća i želuca do mišića.

Šećer

Namirnice koje sadrže šećer popularna su sredstva za brzo dizanje energije, a i za instantno poboljšanje klonulog raspoloženja. Na nesreću, slatkiši, za kojima najčešće posežemo, sadrže jednostavne ugljikohidrate, koji vrlo brzo otpuštaju šećer i vrlo se brzo razgraðuju. Od slatkiša dobivamo nagle uspone i padove energije, koji nikako nisu dobra rješenja za prestresiranost. Osim toga, puno ugljikohidrata proizvodi i nepoželjan učinak na kilažu i figuru, a to je dodatni izvor stresa.

Nikotin

Nikotin takoðer ima stimulativna svojstva, iako neki njegov učinak opisuju smirujućim. 
Kakve dugoročne posljedice ima uzimanje nikotina kroz sagorijevanje duhana vjerojatno vrlo dobro znate.
Stimulansi nam nakratko dignu nivo energije i omogućuju nam da se dohvatimo rješavanja nekog zadatka. No, budući da njihov učinak brzo kopni, uskoro moramo uzeti novu porciju stimulansa i to sve češće i sve veću, jer se organizam na njih navikava. Ukratko, strategijom uzimanja stimulansa postajemo ovisni o nekoliko štetnih tvari i s vremenom nam biva još lošije nego prije.

Sredstva za spuštanje

Tko je prestresiran, nije isključivo umoran i iscrpljen. Ponekad je uzrujan, napet i usplahiren, ne može zaspati niti se opustiti. Za ove tegobe ne vrijede stimulansi, nego sredstva za smirivanje ili, popularno, "spuštanje".

Alkohol

Etanol, prehrambeni alkohol, za mnoge je obožavatelje izvrsno sredstvo za smirenje. On umrtvljuje moždane centre za stres pa se nekoliko sati osjećamo spokojno i bezbrižno. Zbog ovog alkoholnog učinka ljudi "piju da zaborave" na brige, samo što taj zaborav traje kratko pa je nužna nova doza alkohola. Nova i sve veća doza, jer tijelo brzo razvija toleranciju na ovaj kemijski spoj. S vremenom, alkohol više uopće ne smiruje, ali uzima danak od brojnih organa, od mozga do jetre.

Benzodiazepini

Lijekovi za smirenje iz klase benzodiazepina (lorazepam, alprazolam, diazepam i brdo drugih) isprva vrlo brzo donose spokoj i san. Nakon desetak tjedana uporne upotrebe potrebne su sve veće doze za jednak učinak, a ako poželimo naglo odbaciti te lijekove osjećamo se još uzrujanije i napetije nego u početku. Još gore, kod nekih korisnika benzodiazepini izazivaju ili pogoršavaju depresiju. Neki psihijatri lijekove za smirenje zovu suhim alkoholom. Od njih ima koristi, ali samo ako se uzimaju sporadično i pod liječničkim nadzorom.

Prirodni lijek za herpes

Koliko puta vam se dogodilo da osjetite kako vam izbija herpes na usnama? Osim toga što boli i pecka, herpes je i estetski problem jer se mora prekrivati, maskirati, a kada se preko njega namaže aciklovir ili cinkova pasta (mast za herpes koju ćete najčešće dobiti u ljekarni) ostaje bijela fleka na licu, jer je riječ o gustoj masti bijele boje.

Herpes je posljedica infekcije virusom Herpes simplex  i najčešće se javlja na području usta (Herpes labialis). Ovaj virus se prenosi izravnim fizičkim kontaktom kao što je zagrljaj, poljubac, te uporabom zajedničkog pribora za jelo ili osobnu higijenu itd.

U trenutku infekcije virusom Herpesa zaražena osoba ne mora imati nikakve simptome, odnosno ne javlja se uvijek vidljivi herpes na usnama. Većina ljudi herpesom se zarazi još u dječjoj dobi, a da to ni ne zna. Nakon prenošenja, virus uglavnom ostaje skriven u živcu u blizini usta ili nosa i čeka svojih 5 minuta.

Kada se osoba jednom zarazi, virus je stalno prisutan u organizmu, a na usnama izbija kada dođe do pada imuniteta, nakon prehlade, gripe ili drugih infekcija te uslijed pretjeranog izlaganja stresu, suncu, a kod nekih žena i u doba menstruacije ili kod hormonalnih poremećaja.

Kada osjetite da će vam herpes izbiti, najefikasnije je odmah započeti sa primjenom antivirusnih lijekova i to lokalno; propolis, bijeli luk (češnjak), tinktura matičnjaka te podići imunitet uz pomoć echinacea, propolisa, cinka... Neki liječnici preporučaju kompleks vitamina B u mega dozama, a neki pacijenti potvrđuju kako je to uistinu učinkovito rješenje.

Ako se primjena ovih sredstava započne čim se osjeti izbijanje herpesa, može se spriječiti da uopće izbije, a ako je već izbio, svakako će pridonijeti njegovom bržem povlačenju.

Kod herpesa, kao i kod drugih virusnih infekcija, nema svrhe uzimati antibiotike jer antibiotici ne djeluju na viruse. No kako liječiti herpes prirodnim putem, odnosno koji su prirodni lijekovi za herpes. U ovom članku smo se odlučili objaviti nekoliko prirodnih recepata koji mogu biti učinkoviti u borbi protiv herpesa:

• Bijeli luk (češnjak) s medom - Napravite smjesu od 3 sitno narendana, krupnija češnja bijelog luka i 100 g meda. Ovom smjesom mažite inficirane dijelove
• 3% Hidrogen - Često ispirite inficirane dijelove kože 3% hidrogenom
• Propolis - Pijte alkoholne ili vodene kapi propolisa, a inficirane dijelove kože mažite uljnim rastvorom propolisa
• Ulje od bundeve - Mažite inficirane dijelove 4x dnevno uljem od bundeve koje se može  kupiti u dućanima zdrave prehrane
• Koloidno srebro - Koloidno srebro ima jako antivirusno djelovanje. Može se kupiti u gotovo svim ljekarnama. Natopite gazu koloidnim srebrom i stavljajte obloge na inficirane dijelove tijekom tjedan dana
• Sol i soda bikarbona - Napravite smjesu od 1 žlice soli i 1 žlice soda bikarbone te dodajte vode kako bi dobili smjesu gustoće milerama. Mažite 3 puta dnevno.
• Heljda - Jednu žlicu heljdinog brašna prelite sa dvije šalice proključale vode. Prokuhajte i, kada se ohladi smjesom mažite inficirane dijelove kože 2-3 puta dnevno.
• Aloe vera - Krupnije listove kaktusa Aloa vera rasijecite uzdužno i navečer stavljajte na oboljele dijelove kože. Obloge pričvrstiti elastičnim zavojem i ostavite da stoje tijekom noći.
• Menta (Nana) - Jednu žlicu mente (nane) prelite šalicom ključale vode i kuhajte na pari 15 minuta poklopljeno. Zatim skinite sa vatre te ostavite poklopljeno još pola sata, pa procijedite i mažite na oboljela mjesta. Istovremeno je dobro piti čaj od mente (nane).

Vazno: za jačanje imuniteta - Pijte čaj od ehinacea i čaj od slatkog korijena, jedite veće količine bijelog luka (češnjaka) kojeg možete konzumirati i tako da gutate cijele češnjeve, pijte tablete ženšena, jedite đumbir,  japanske gljive: maitake, reishi, shiitake. Konzumirajte i po 200 mg vitamina C te cink i B kompleks. Za doziranje vitamina i minerala konzultirajte se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom. U slučaju da vam se stanje pogorša ili da se herpes počne učestalo javljati također posjetite liječnika.

Kako izliječiti krajnike

Krajnici su limfne žlijezde smještene s obje strane grla odmah iza i iznad jezika, a kao dio imunološkog sistema štite tijelo od štetnih mikroorganizama.

Upala ovih žlijezda (akutni tonzilitis ili angina) obično zahvata ždrijelo, krajnike i limfne čvorove na vratu, a može biti izazvana virusima, bakterijama ili pak alergijskom reakcijom. Ipak, najčešće se radi o bakterijskoj infekciji izazvanoj streptokokama koja se liječi antibioticima, no nipošto ne bi trebalo isključiti preparate od ljekovitog bilja pošto ublažavaju tegobe ili čak uništavaju štetne mikroorganizme.

Simptomi

Uslijed upale, krajnici postaju vidno crveni i otečeni, prošarani bijelim sekretom poput točkica. Drugi znaci angine uključuju bol u grlu i teško gutanje, glavobolju, povišenu temperaturu i drhtavicu, umor, te bolne i uvećane limfne čvorove na vratu.

Tko je izložen najvećem riziku?

Iako je riječ o veoma čestoj infekciji od koje može da oboli svako, upala krajnikanajčešće se susreće kod djece uzrasta od tri do šest godina, čiji imunološki sistem još nije razvijen. Rizik je veći ukoliko dijete ide u vrtić, ali i ako je izloženo duhanskom dimu.

Dijagnoza

Na osnovu pregleda liječnik će uočiti tipične promjene u grlu, a da bi se prepisala odgovarajuća terapija, potrebno je uraditi bris, kako bi se otkrio uzročnik infekcije. Antibiotici se primjenjuju samo ako su upalu uzrokovale bakterije, dok se u slučaju virusne infekcije koristi simptomatska terapija – sredstva za ublažavanje grlobolje i preparati za jačanje imuniteta.

Kirurško liječenje

Djeci koja ne reagiraju na terapiju lijekovima, savjetuje se odstranjivanje krajnika. Glavne indikacije za operaciju jesu učestale gnojne angine (tri, četiri ili više puta godišnje), kao i lokalne i opće komplikacije tih upala. U lokalne komplikacije spadaju upala srednjeg uha, sinusa i bronhija, dok opće komplikacije mogu biti kronična upala bubrega i reumatska groznica (može zahvatiti i srčane zaliske). Oporavak nakon operacije traje oko dvije nedjelje, a u tom periodu moguće su poteškoće sa gutanjem, bolovi u ušima i otpornost na infekcije. Potrebno je unositi više tečnosti, izbjegavati konzumiranje čvrste hrane i koristiti ovlaživače zraka.

Prevencija upale krajnika

Pravilna higijena, što se prije svega odnosi na temeljno i redovno pranje ruku, jedan je od najvažnijih oblika prevencije i od naročitog je značaja za djecu u kolektivima. Osim toga, jak imunitet najbolja je osnova za obranu od infekcije, a to uključuje jelovnik bogat voćem i povrćem, konzumiranje veće količine tečnosti, cijeđenih sokova, namirnica bogatih vitaminima A, B, C, D i E, kao i cinkom, flavonoidima, željezom i folnom kiselinom. Preporučljivo je smanjiti unos šećera koji, inače, slabi imunitet, ali i kofeina, alkoholnih napitaka, gaziranih sokova, bijelog brašna i masne hrane. Poželjno je da se svakog dana pojede barem jedan režanj bijelog luka i pije što više limunade i čaja od đumbira. Trebalo bi izbjegavati boravak u zagađenim prostorijama i utopljivati se kada je hladno vrijeme.

Med i karanfili

Prokuhati decilitar vode sa pet karanfilića. Kada se tečnost ohladi, dodati žlicu meda i sok od limuna. Piti tri puta tijekom dana i upala krajnika će brzo proći.

Melem za grlo

Pomiješati tri žličice soka od limuna, petinu žličice borne kiseline u prahu i dvije žličice glicerina. Mazati vrat više puta dnevno.

Tople obloge oko vrata

Meku tkaninu natopiti rastvorom octa i vode, rakijom, ili razblaženim alkoholom, staviti oko vrata i preko toga obmotati deblju maramu ili šal. Oblogu držati najmanje dva sata.

Cikla i bijeli luk

U čašu svježe iscijeđene cikle staviti žličicu zdrobljenog bijelog luka, pa preliti čašom prokuhane i ohlađene vode. Ostaviti da odstoji pet-šest sati (promiješati svakih pola sata), a zatim procijediti i ispirati grlo nekoliko puta na dan.

Čaj od listova maline

Veliku žlicu osušenih listova maline preliti šalicom ključale vode, nakon desetak minuta procijediti i ostaviti da se ohladi. Ovim čajem ispirati grlo. Ukoliko je grlobolja praćena groznicom, čaj od listova maline biće koristan i ako se popije.

Lijek koji vole i djeca

Namažite veliki tanjur kvalitetnim medom, a zatim ga ližite koristeći što veću površinu jezika. Na ovaj način se poboljšava protok krvi kroz jezik i grlo, što će sigurno ubrzati oporavak.

I

Sex za zdrav i uspješan život (POGLEDAJTE)

Želite li i u poodmakloj dobi imati zdravu i sjajnu kožu, čvrsto tijelo, mišiće i kosti u punoj formi, mlado srce te pravilan san, redovito upražnjavajte seksualne odnose.
No, treba dodati da seks ima blagotvorno djelovanje samo uz potpuno predavanje i zanos, a ne ukoliko ga upražnjavate samo iz dužnosti, ili još gore, po liječničkom receptu.

Seks iz ljubavi, dakle, pomaže u liječenju različitih bolesti od kardiopatije i osteoporoze do boli u mišićima i raznih neuroloških bolesti. Nekad se vjerovalo da se srčani bolesnici moraju odreći seksa, a novija istraživanja kažu da je vođenje ljubavi ne samo dozvoljeno, već preporučljivo iz više razloga.

Osoba navikla na dobar seksualni život, prije svega, zabranu i odricanje od ovog užitka doživljava kao frustraciju, što može biti uzrok stresu. Nadalje, vođenje ljubavi je poput gimnastike, pa pomlađuje tijelo.

No, vođenje ljubavi zdravo je samo u mirnim situacijama, sa stalnim partnerom, a ne u besanim noćima u potrazi za slučajnim partnerima. Nadalje, dokazano je da je potrošnja energije i psihičko i emotivno angažiranje u seksualnom odnosu s vlastitom ženom pet puta niže nego u odnosu s eventualnom ljubavnicom. Drugim riječima, tko želi zdravo srce, trebao bi biti što vjerniji.

Dobra seksualna veza pruža nam osjećaj života i sreće, priliku da izmijenimo osjećaje i strast, što blagotvorno djeluje na našu psihu i poboljšava opće stanje organizma. Ne smijemo zaboraviti da je ljubav poruka koju sva ljudska bića imaju zapisanu u hipotalamusu, jednoj od najstarijih struktura mozga, koja određuje razmnožavanje i nagon za parenjem.

Seks iz ljubavi pomaže u liječenju različitih bolesti od kardiopatije i osteoporoze do neuroloških problemaiOnaj tko uživa u sretnom seksu ima pozitivan stav prema svakoj vrsti zadovoljstva, od odnosa prema jelu do onoga prema prirodi, prema biološkom ritmu, prema drugim ljudskim bićima. Nakon dobrog seksa s voljenom osobom bolje se spava, a san je važan saveznik seksualnog života i velik izvor zadovoljstva.

Postoje tri osnovne fizičke prednosti seksa s voljenom osobom. Seksualna aktivnost potiče proizvodnju serotonina, hormona dobrog raspoloženja. Serotonin, dobiven iz triptofana, esencijalne aminokiseline, osigurava veću ljubavnu moć, a dobar ljubavni odnos popravlja raspoloženje, povećava opuštenost i unutarnji mir. Dakle što češće upražnjavamo seks, to je on bolji. Posljedice su očite, posebno na rad jetre: ako smo sretni u krevetu, jetra će "bolje raditi", probava će se također poboljšati.

Zanimljivo je i pozitivno djelovanje seksa na osteoporozu koja pogađa posebno žene u menopauzi. Zahvaljujući proizvodnji progesterona i estrogena, seksualna aktivnost pomaže zadržavanje kalcija u kostima. Osim toga, tijekom dobrog i maštovitog seksualnog odnosa potroši se 500 kalorija ili jedna lijepa porcija špageta.

TUBERKULOZA - dijagnoza, liječenje, prevencija.

TBC-dijagnoza, liječenje, prevencija Kada se treba javiti liječniku ? NA TUBERKULOZU TREBA POMISLITI KOD OSOBA KOJE: • kašlju dulje od 3 tjedna • iskašljavaju krv • osjećaju bol u prsima dulje od 3 tjedna • imaju vrućicu i noćno znojenje dulje od 3 tjedna Svi ovi simptomi mogu nastati uslijed neke druge bolesti, ali je potrebno ispitati iskašljaj, ako je bilo koji od simptoma prisutan. Kako se TBC dijagnosticira? Danas se TBC može uspješno liječiti, te je važno na vrijeme postaviti dijagnozu. Radna dijagnoza TBC postavlja se na temelju anamneze, kliničkog pregleda i dijagnostičkih pretraga i to: • nalaza mikobakterija Tbc u biološkim materijalima (iskašljaj, želučani ispirak, bronhalni sekret, mokraća); • epidemioloških čimbenika (unutarobiteljski kontakt s „pozitivnim“ TBC bolesnikom); • tuberkulinskoj reaktivnosti (tuberkulinski kožni test-PPD) • Rtg nalazu pluća i prsnog koša; • kliničkim znakovima i laboratorijskim nalazima koji nisu specifični, a dugotrajni su; • drugih znakova ili dokaza bolesti unutar ili izvan prsnog koša (bronhološki, citološki, patohistološki, itd.). Iznimka su dojenčad u dobi do 6 mjeseci, koja su bila u kontaktu s TBC bolesnikom unutar obitelji, nisu BCG-irana, a tuberkulinski su reaktori. Smatraju se bolesnicima i podliježu terapiji TBC čak i ako nemaju znakove bolesti. Ključno mjesto u dijagnostici TBC ima bakteriološko dokazivanjeMycobacterium tuberculosis iz uzoraka. Koji se uzorci šalju u laboratorij? -iskašljaj (sputum) - za dokazivanje plućne tuberkuloze -urin – za dokazivanje tuberkuloze mokraćnog sustava -materijal dobiven bronhoskopijom -pleuralni izljev -tkivni uzorci -likvor -ejakulat i menstrualni sekret -krv Koje se pretrage rade s dostavljenim uzorcima? Mikroskopiranje preparata obojenih Ziehl-Neelsenovom metodom (ne radi se ako je uzorak urin, zbog mogućeg postojanja apatogenih mikobakterija u urinu) Uzgoj mikobakterija na podlozi po Löwenstein-JensenuTest osjetljivosti na antituberkulotike (samo za pozitivne nalaze kulture) Kada su gotovi nalazi? - nalaz pretrage mikroskopskog preparata iskašljaja može biti gotov za dva radna dana, od dana uzorkovanja - nalaz uzgoja mikobakterija (kultura): • kod negativnog rezultata može biti gotov za 8 tjedana, od dana uzorkovanja • kod pozitivnog rezultata može biti gotov za 12 tjedana, od dana uzorkovanja (dodatno se radi test osjetljivosti na antituberkulotike) Kako se TBC liječi? Svaki oboljeli od tuberkuloze treba provesti kompletan terapijski režim, u trajanju od najmanje 6 mjeseci, kombinacijom 4 antituberkulotika prva 2 mjeseca i to pod neposrednim nadzorom, metodom DOTS (directly observed treatment, short corse) a ostala 4 mjeseca do kraja terapije s 2 osnovna antiduberkulotika. Na početku liječenja daju se antituberkulotici prve crte: izonijazid, rifampicin, pirizinamid i etambutol (ili streptomicin), koje mora biti direktno pod nadzorom zdravstvenog osoblja. U liječenju pojedinih bolesnika, svoje mjesto imaju glukokortikoidi, simptomatici, fizikalna i kirurška terapija. Uspješno liječenje tuberkuloze ovisi od bliske suradnje pacijenta i doktora, odnosno drugih zdravstvenih radnika, te pacijent mora biti upotpunosti informiran o svojoj bolesti a njegove potrebe prepoznate od strane zdravstvene i socijalne službe. Važno je napomenuti da je liječenje od tuberkuloze je u potpunosti besplatno za pacijenta. Svaki novootkriveni bolesnik mora biti prijavljen nadležnoj epidemiološkoj službi, a liječnik primarne zdravstvene zaštite zajedno sa specijalistom za plućne bolesti mora napraviti plan liječenja i program praćenja oboljelog, a s epidemiologom pregled njegovih kontakata. U našim prilikama svaki oboljeli mora započeti liječenje na bolničkom izolacijskom odjelu sve dok u iskašljaju izlučuje uzročnike tuberkuloze. Nakon otpusta iz bolnice mora redovito uzimati lijekove, strogo poštivati zakazane termine pregleda i pridržavati se liječničkih uputa. Osim oboljelog, potrebno je ispitati cijelu obitelj kao i širu okolinu (prijatelje, kolege, rodbinu) kako bi se na vrijeme započelo s liječenjem eventualno oboljelih i na taj način spriječilo daljnje širenje infekcije. Inficirana djeca i osobe pod povećanim rizikom od oboljevanja primaju šestomjesečnu kemoprofilaksu izonijazidom kao prevenciju od aktivacije tuberkuloze. Poseban problem nastao je pojavom multirezistencije-otpornosti uzročnika tuberkuloze na najmoćnije lijekove, izonijazid i rifampicin. Uzrok tomu je neispravno liječenje (loša kombinacija lijekova, neredovito uzimanje i prekratko liječenje). Cijepljenje protiv tuberkuloze Prema Pravilniku o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te osobama koje se podvrgavaju toj obvezi (NN br. 164/04) cijepljenje protiv tuberkuloze je obvezno i provodi se prema programu cijepljenja: 1) - po rođenju, u rodilištu, za djecu koja su rođena u rodilištima - ostala djeca do navršena 2 mjeseca starosti - djecu koja nisu cijepljena u rodilištu kao i ostala djeca koja nisu cijepljena do navršena 2 mjeseca starosti moraju se cijepiti najkasnije do navršene prve godine života. 2) – u VII razredu osnovnih škola testirat će se i cijepiti tuberkulin-negativna djeca Cjepivo protiv tuberkuloze (BCG) pomaže u zaštiti od tuberkuloze u djetinjstvu. BCG je kratica od Bacille Calmette-Guérin; Bacil opisuje oblik bakterije; Calmette i Guérin su imena znanstvenika koji su otkrili cjepivo. Cjepivo se sastoji od živih, oslabljenih mikobakterija, koje su izgubile sposobnost izazivanja bolesti, a potiču imunitet (obranu) kod cijepljene osobe, i sprečavaju širenje M. tuberculosis unutar organizma. Ne sprečavaju inicijalnu infekciju - nakon cijepljenja Tbc bakterije mogu ući u organizam, ali u većini slučajeva pojačane će ih obrambene snage nadzirati ili uništiti.